Glikoliza (grč. γλυκύς - glykys = slatko + λύσις - lysis = razgradnja) – od srarog termina glikoza,[1] za glukozu – je metabolitski put koji pretvara glukozu C6H12O6 u piruvat, CH3COCOO− + H+. Slobodna energija koja se u tom procesu oslobađa, koristi se za formiranje visoko-energetskih spojeva ATP (adenozin trifosfata) i NADH. Glikoliza se odvija u nizu od deset sukcesivnih enzimski – kataliziranih reakcija. U tom slijedu, svaki prelazni oblik otvara ulaz u narednu fazu procesa glikolize. Naprimjer, većina monosaharida, kao što su fruktoza i galaktoza, može se pretvoriti ili uključiti u jedan od ovih međuprodukata. Prelazni oblici mogu također biti direktno iskorišteni, kao što je, primjerice, srednji dihidroksiaceton fosfat (DHAP) izvor glicerola koji se, pri formiranju masti, kombinira sa masnim kiselinama.[2]
Glikoliza je, dakle, centralni anaerobni metabolički proces, u kojem se glukoza (C6H12O6) putem desetak enzimskih reakcija razgrađuje u dvije molekule piruvata (C3H3O2). U mišićima eukariota, mnogim bakterijama i nekim gljivama taj proces se nastavlja sve do mliječne kiseline, a kod nekih kvasaca, u procesu alkoholnog vrenja, do etilalkohola i CO2. Glikoliza se odvija u citoplazmi, a nastali produkti se dalje aerobno razgrađuju u mitohondrijama.
Glikoliza je sveprisutni biohemijski proce jer se odvija kod životinja, biljaka, gljiva i većine bakterija. Tokom ovog procesa, dio oslobođene energije se skladišti u obliku adenozin trifosfata (ATP) za anaboličke reakcije. Glavni koraci u glikolizi su, kako slijedi.
Glukoza
Glukoza-6-fosfat
Fruktoza-6-fosfat
Fruktoza-1,6-bisfosfat
Gliceraldehid-3-fosfat←dihidroksiaceton-fosfat
1,3-Bisfofoglicerat
3-Fosfoglicerat
2-fosfoglicerat
Fosfoenolpiruvat
Piruvat
Glikoliza je metabolički put koji je nezavisan od kisika, što znači da ne koristi molekulski kisik (tj. atmosferski) za bilo koju od uključenih reakcija. Međutim, proizvodi glikolize (piruvat i NADH + H+) su prisutni u post-glikoliznim procesima.
Kada se koristi molekulski kisik, proces se obično naziva aerobno disanje, a bez njega, za takav proces se kaže da je anaerobno disanje. Glikoliza se , dakle, s varijacijama,javlja u gotovo svim organizmima, u oba vida ćelijskog disanja: aerobnom i anaerobnom. Široka pojava glikolize u živom svijetu ukazuje na to da je to jedan od evolucijski najstarijih metabolizama. Zapravo, reakcije koje su uključene u glikolizu i paralelne puteve pentoza fosfata, javljaju se kao metal-katalizirane pod anaerobnim (bez kisika) uvjetima , kao što i u arhajskim okeanima. U nedostatku enzima, glikoliza se u početku mogla podsticati iz ograničenih hemijskih prebiotika.[4][5][6]
Glikoliza se javlja u većini organizama u ćelijskom citosolu. Najčešći tip glikolize je Embden-Meyerhof-Parnas (EMP) put, koji su otkrili Gustav Embden, Otto Meyerhof i Jakub Karol Parnas. Glikoliza se odnosi i na druge puteve, kao što su Entner-Doudoroff put, razne heterofermentacijske i homofermentacijske varijante.
Prema EMP putu , cijeli tok glikolize se možese podijeliti u dvije faze:[7]